Naši autori
Sve je počelo ljubavlju.. Prvi aparat mi je kupio tata za četvrti rođendan, rođena sam u Zagrebu prije 45 godina, numerološki moje ime i datum rođenja odredili su da sam to što jesam danas, dakle motivira me kreativnost, art i vizualne umjetnosti, kao jednog horoskopskog Raka…..
Studirala sam na Grafičkom fakultetu u Zagrebu.
Fotografijom se bavim od 1991 i od nje živim.

MOJ PHOTO MENI: fotografiranje interijera, fotografiranje i styling hrane, fotografiranje mode…i još puno toga. Danas sam ponosna mama jedne predivne Lucije i stalno zaposlena u agenciji CROPIX, stalni član Hrvatskog novinarskog društva od 1993. i ULUPUH-a od 1996. godine.
Lica su oduvijek moja fascinacija.
Fotografija je uhvaćen trenutak, a pokaže cijeli život, stav, misli...
Najsretnija sam kad čovjeka koji mi je u objektivu pokažem u pravom svjetlu, kad pokažem pravog njega...Izvući ono najbolje iz čovjeka moja je specijalnost. Ja čovjeka ispovjedim fotoaparatom... otkrijem ga i pokažem svu raskoš karaktera... Ponekad, kad se ljudi vide na mojim slikama, zapravo se upoznaju sami sa sobom...
Dvostruki strijelac, picajzla. Vjeruje da je poduzetan fotoreporter, ali ne poduzima previše već nastoji uloviti slučajnosti. Često ima prašine na senzoru i rušeće linije na fotografijama interijera. Smatra da je to art.
Pocelo je kao hobi nekad davno u 7. razredu osnovne škole, a onda je hobi postao profesija. Fotografija neiscrpan medij za autora, postane preokupacija koja stalno trazi nove izazove, sport, politika, kultura, koncerti, mod, vjenčanja, gradska fotografija, najbolji moment, najbolji detalj...

Da bi sačuvao draž hobija, bez presinga, bez obaveza, fotografija prirode ostala je moj hobi koji sam malo prosirio 3D fotografijom.
U ranijim fazama rada zaljubljenik u apstraktnu fotografiju s kojom sam se namjeravao baviti ostatkom svog zivota i naravno u buducnosti lagodno zivjeti.Nakon tri samostalne izlozbe,dvije u Hrvatskoj i jedne u inozemstvu shvatio sam da to i nije tako lako ostvarivo.Nakon toga otvaram svoj fotografski obrt u kojem se pocinjem baviti komercijalnom fotogrtafijom i video snimanjem.Kao fotoreporter poceo sam prije 15 godina u Glasu Slavonije.U Cropixu,odnosno Jutarnjem Listu sam od samog pocetka.Dobitnik sam domacih i stranih nagrada od kojih izdvajam 3.mjesto Svjetske zdravstvene organizacije (WHO ) u Genevi 2004.Sudjelovao na vise grupnih i samostalnih izlozbi.
Sa 15 godina dobio sam svoj prvi “stručni” nadimak – Foto Munja. Tako me je prozvao moj profesor u srednjoj školi jer sam stalno visio u školskom foto labosu. Ta prostorija u elektrotehničkoj školi u Velikoj Gorici nije bila zanimljiva nikome osim meni. Svaki ponedjeljak nakon vikenda zatvorio bi se u foto laboratorij na par sati i razvijao fotke koje sam sa Praticom snimao po Gradu.

Tri godine kasnije bio sam među šest sretnika koji su uspjeli upisati Akademiju dramskih umjetonosti – smjer filmsko i tv snimanje. Iste godine počeo samo raditi u Večernjaku. Počeo sam s gradskim fotkama, a onda u idućih skoro dvadeset godina, od čega od 1998. u Jutarnjem listu pa u Cropixu fotoparatom sam bilježio doslovce sve najvažnije događaje u Hrvatskoj.
Počeo na televiziji kao snimatelj, montazer a ponekad i redatelj... Kao fotoreporter od prvog dana u Jutarnjem Listu...danas u foto agenciji Cropix.
I sve to uvijek uz sport...
Dal ste gledali film Gladijator?
Vjerovatno nekoliko puta!!! Onaj trenutak kada Russell Crowe izlazi u amfiteatar a sa tribina vice masa ljudi. E, taj osjecaj mi ne moze nitko ukrasti i zbog toga volim sport. Biti sudionik velikih događanja u punim Arenama i na krcatim stadionima i biti kao fotoreporter uz teren, biti blizu sportskih gladijatora, danas je privilegija baviti se sportskom fotografijom.
Ljudi najčešće, kad ih nešto smeta, nervira, kad je nepošteno, reagiraju burno riječima, ja reagiram - objektivom. Svakodnevno snimam sve na što naletim, a što ne štima, s gorljivošću i uvjerenjem da moja reakcija može promijeniti stvar. I najčešće - promijeni. DI to mom poslu, mojoj strasti i hobiju, jer fotografija je meni sve to, daje puni smisao. Jednako kao što smisla ima kad se brojni "mali ljudi", u dobro obavljenim reportažama pokažu velikima, kakvi često jesu, ali se od "velikih u prvim redovima" ne uspiju ni vidjeti, ni čuti. Ljudi i život neiscrpna su i inspiracija i motivacija, prave reportaže, u novinama, nažalost, sve rjeđe zastupljene, svakom "kliku" daju puni razlog. Netko obožava more, netko planine, zaobalje i Zagoru, a ja, objektivom i inače, sve to. S fotoaparatom se, naprosto, drugačije živi i drugačije gleda. I uvijek reagira. I to je moja bit.
Zahvalan sam svima onima koji mi omogućuju da radeci ovaj prekrasan fotoreporerski posao ( od 1993 g., Foto agencija Hina, Vecernji list, Jutarnj list, Foto agencija Cropix) prenesem dio svakodnevne stvarnosti, života ljudi i dogadjaja iz svojega kuta gledanja.

Uživam podjednako radeci politiku, dogadjaje, sport i kulturu a posebno kada sam dobre volje.
Rođen sam prije pola stoljeća u Puli, gradu koji je u vrijeme mog mladalaštva širio alternativne i rokerske poglede na svijet. U mladosti sam upoznao „Smenu 8“. Bila je to ljubav na prvi snimak. Od tada pratim pulska događanja, rastem zajedno s gradom i njegovim ljudima. Nekad je tamna komora skrivala tek nekoliko fotki dnevno. Danas- nekoliko stotina svakodnevno. Fotoreporterski posao nalaže: dođi, snimi, obradi, pošalji. Uvijek budi brži od drugih, snimi više, neobičnije, kvalitetnije... I tako godinama.
Rodjen sam, odrastao i školovao se u Splitu, a tu i danas živim i radim. Fotografiju otkrivam 1974 godine, tek kao jedan od hobija. Vrlo brzo shvaćam da me to raduje i nastavljam se sve intenzivnije njome baviti. U početku, kao i velika većina mladih fotografa nosim foto aparat za šetnji gradom ili na izletima u prirodi i snimam prizore i detalje koji mi se čine zanimljivi. Nakon toga uvidjam da nije neophodno ovisiti samo o vremenskim prilikama i obliku svjetla na otvorenom, već da svjetlo mogu sam kontrolirati i podrediti svojim zahtjevima u studiju. Tako mi rad u studiju postaje posebno omiljen, a to se nije promijenilo ni do danas. Tijekom godina hobi prerasta u posao, tako počinjem raditi kao fotoreporter u novinama. Prvo u Sportskim novostima, zatim tjednikub Globus. Potom se 1993 godine zapošljavam u Slobodnoj Dalmaciji i u foto agenciji Cropix od njenog osnutka. Od novinskih formi fotografskog izraza najviše se radujem fotoreportažama koje prate ljudski rad.
Rođen u Zadru. Od 2002. - 2007.radio sam za Jutarnji list, a od 2007. do danas za CROPIX.

Zbog zanimanja za fotografiju upisao srednju fotografsku školu. U budućnosti bi volio više putovati. Reportažna life fotografija, koja nudi toliko mogućnosti, privlači me najviše od svih žanrova fotografije.
Rođen sam u Zadru 01.02.1986. Ovim poslom se bavim nešto manje od 3 godine, a za CROPIX radim zadnjih godinu dana. Fotografija me počela zanimati tijekom studija pa se na kraju taj hobi pretvorio u posao. Teško mi je izdvojiti neko interesno područje jer u svemu mogu naći nešto što mi je zanimljivo snimiti. Volim ovaj posao jer je dinamičan i jer mi je svaki dan drugačiji, imam priliku upoznati razne ljude i njihove životne priče, a najdraže mi je kad kroz ono što radim kao dio posla imam priliku nekome pomoći.
Već više od tri desetljeća bavim se profesionalno fotografijom. Promijenio sam više radnih mjesta, dok se početkom '90-ih nisam skrasio u novinama.
Trenutačno sam fotoreporter u agenciji Cropix gdje osim sportske fotografije koju sam ranije uglavnom radio, a koja me najviše i zanima zbog svoje dinamičnosti, snimam i druge događaje. S kojom uspješnošću, prosudite sami.
Nakon dvadesetak godina profesionalnog snimanja najrazličitijih tema i motiva i suradnje sa velikim brojem novinara, urednika i kolega fotoreportera najdraži su mi susreti sa običnim ljudima koji preko novinskog teksta i fotografije svoje životne priče djele sa čitateljima.

Reportaže sa dalmatinskih otoka, gradova, Zagore i snimanje zanimljivih ljudi najveća mi je satisfakcija u ovom poslu koji je na neki način izabrao mene a ne ja njega.
... kroz fotografiju kao medij od svoje rane mladosti pa sve do današnjih dana prezentiram svoj rad u kojemu prilazim s puno ljubavi i strasti. Fotografija kao takva obuzela me i okupirala moj život čime se uvukla u svaku poru i tako me opredijelila za ovo zanimljivo zanimanje. Svojim radom tijekom godina objavljivao sam fotografije u gotovo svim Hrvatskim dnevnim, tjednim i mjesečnim novinskim izdanjma. Uživajući s fotografijom prezentirao sam se i kroz niz izložbi kako zajedničkih tako i samostalnih. Tako sam tijekom godina shvatio da me fotografija privlači u mnogo svojih segmenata između koji je možda fotografiranje ljudi u raznim situacijama možda i najzanimljivije. Isto tako kroz godine rad stekao sam iskustva u raznim situacijama u kojima se s fotografijom možete zateći od sportske, portretne, pejzažne,life fotografije čime se čovjek u fotografskom smislu svakim danom izgradju. I na kraju fotografija je nešto s čime živite.
Sudbina me vezala za novine još u dobi kad sam cicao palac. Da bi umirili svog malog „pelenaša“ roditelji su mi davali novine koje sam uživao drapati na najsitnije dijelove. Likovno sam se počeo izražavati vrlo rano crtajući po tapetama, stolovima, vratima….U predškolskoj dobi prvi novac za sladoled zarađujem prodavajući svoje crteže susjedima koji su imali smisla za umjetnost ali od crtanja odustajem jer ne mogu dugo sjediti na jednom mjestu. Par godina kasnije zaljubljujem se u dvooku Japanku Yashicu koja je svijet oko sebe gledala crno- bijelo. Njena me ljubav dovela u „profesionalne vode“ i od onda se borim se sa oštrinom na fotografijama i ne jedem više sladoled.
Rođena sam u Rijeci. Zavrsila sam Fakultet političkih znanosti u Zagrebu. Fotografijom se profesionalno bavim od 1993.godine radeći za Međunarodni Crveni križ. Od 1996 zaposlena sam u zagrebačkom dopisništvu Slobodne Dalmacije a od 2007 radim u Cropixu.
Kao i život prepuna svijetla, tame, rupa i ravnina te na kraju obojana toplim jutarnjim suncem nastade sjena.

1. Postojeća ili izmanipulirana doživljenom situacijom sjena mi daje dimenziju fotografije što je uvijek dobrodošlo.
2. Svjetlost blaga i topla obasjava prvi plan u mojim mislima.
3. Boje su tu a ponekad i u snovima (tako lijepe, prirodne a u prirodi kiča nema).
4. Zlatnim škaricama izrezana na kompozicijski zakon u kojem se manji dio prema većem odnosi kao veći dio prema ukupnom. I baš tamo savršeno odgovara pogledu.
5. Strpljen ne znači i spašen iako strpljenje odnosi većinu isčekujućeg vremena. No taj magični trenutak .... pravovremen dio sekunde zaustavlja sat.

Tako bi izgledao dio pogleda kroz tražilo "mojeg" aparata.
Rođena i odrasla u gradu na Rječini. Nakon završenog studija na Rowan University selim na izvor Rječine. Fotografijom se profesionalno bavim 20-ak godina.
Najčešće u više ili manje uspješnim tiskovinama. Autor nekoliko CD-covera, knjiga i samostalnih izložbi. Nastavit ću dokle god postoji znatiželja za svijet oko mene.
Najčešće "Katica za sve" al najviše uživam u fotografiranju životinja i prirode. Slobodno vrijeme provodim u društvu psa. Volim skijanje, ne volim brokule, a kad odrastem bit ću astronaut. Ili stjuardesa.
Fotoreporter opće prakse iako najviše voli snimati "life reportažu". Ono što sam vidio i doživio pokušam prenijeti čitatelju ako je moguće u jednoj fotografiji. Pokušavam i trudim se, ali dojma sam da još tražim ključ za tu bravu.
Sport je moj prvi izbor kada se trebam odlučiti za žarn fotografije koji želim snimati.Razlozi su brojni, od toga da snimam sport 23 godine, poznajem ga, razumijem ga i aktivno se bavim sportom.U svjetski sportskim okvirima snimao sam na mnogobrojnimsvjetskim priredbama od Svjetskih nogometnih prvenstava, Olimpijskih igara do finala Lige prvaka u nogometu.

Sport mi je omogućio da vidim egzotične zemlje poput Australije, Koreje, Albanije,Ukraine i Kanade koje vjerovatno ne bih vidio da nisam fotoreporter.Kad bih želio sebe predstaviti kroz neki sport onda bih uvijek izabrao vaterpolo i to vaterpolo za žene.

Od svjetskih sportaša na mene je najvećiutisak ostavio gimnastičar Aleksej Nemov u Ateni 2004.
Od hrvatskih sportaša najviše cijenim i volim snimati upravo ovim redom: Blanku Vlašić, Darija Srnu i Duju Draganju. Ne volim snimati protokole, političare i estradne umjetnike. Ne volim vjenčanja i sprovode! Vjenčanja pogotovo jer dužetraju!? Dobra fotografija može se snimiti i u Dugopolju ali takva fotografija ima mali radijus zanimanja javnosti i lokalnu vrijednost. Fotoreportera poput sportaša određuju velike sportske manifestacije koje od njega stvaraju svjetski proizvod.
Samozatajan Lega. Ne voli previše pričati, pogotovo ne o sebi. Vise voli slikati i to "slobodnjake". Tjesi se da je čir na zelucu dobio od ljutog kulena, a ne od posla kojim se bavi. Nedavno za fotku "Dalekovod" dobio nagradu ali se zbog silnih intervjua koje je tada morao dati odrekao svih budućih foto-nagrada.

Rijetko slobodno vrijeme najvise voli provoditi na svom imanju izvan Osijeka uživajuci sa svojom obitelji ili vozeći bicikl po obližnjim šumama (s aparatom na ledjima).
Nakon toliko godina rada, snimljenih i objavljenih desetak tisuća fotografija, veseli me snimanje obicnih ljudi po mogućnosti u trenucima sreće. Sve što jer vezano uz morski ambijent, volim letjeti pa me snimanje iz zraka posebno veseli. Rado snimam sportske dogadjaje, najdraže mi je snimati utakmicu lokalnog trećeligaškog kluba. Tamo je najbolja atmosfera, publika pa se dogode zahvalni motivi sa snimanje.
Dok su se dečki iz moje ulice, kad smo bili mali, igrali z autekima i špekulama, meni je najdraža igračka već onda bil fotoaparat. Otad najviše volim snimati ono kaj se zbilja dogodilo, a ne nameštati fotke, odnosno ljude na fotkama. Kad bolje razmislim, najdraže mi je biti negde u prirodi, gde se stvari same događaju, gde nema potrebe nekome komandirati da stane levo ili desno, da se nasmije ili rasplače, jer sunce samo zna iza kojega se brega treba skriti.
Rođen sam 22. prosinca 1982. u Splitu. Da sam požurio samo jedan dan bio bih horoskopski Strijelac, što objašnjava moju neiscrpnu znatiželju za sve što se događa oko mene. I ono lijepo, i ono ružnije. 2000. sam završio fotografsku i osnovnu glazbenu školu. Odmah sam započeo surađivati u brojnim revijama i časopisima.

Sretan sam, jer radim ono što volim, a taj mi rad omogućava da gledajući okom kamere vidim i doživim ono što je mnogim očima sakriveno. Ima tu i malo ludosti- ali većina nas je takvih. Dok snimamo, ne mislimo na opasnosti-adrenalin je jači od toga. Tako su nastale iz neposredne blizine fotografije munja, poplava, mora dok divlja pod naletima bure ili juga, požara....
Grafički inžinjer, rođen u Karlovcu Počeo raditi kao fotoreporter u VPA (Vjesnikova Press Agencija), zatim u Vjesniku i Slobodnoj Dalmaciji. Kao filmski fotograf (still photographer) višekratno surađivao s eminentnim direktorima filmske fotografije Tomislavom Pinterom, Vjekoslavom Vrdoljakom, Slobodanom Trninićem, Darkom Šuvakom, Stankom Hercegom i drugima... te režiserima Tomislavom Radićem, Krstom Papićem, Snježanom Tribuson, Lukasom Nolom, Hrvojem Hribarom, Dejanom Sorkom i drugima...

Sada radim u fotografskoj agenciji CROPIX.
Dobitnik dviju godišnjih nagrada HND-a (Hrvatskog novinarskog društva) za najbolju fotografiju.
Sve ispred očiju može biti lijepo, osim crvenog tepiha, gdje sam foroaparat ne želi raditi...
S fotografijom se družim preko dvadeset godina. Volim snimati ljude u svakodnevnim situacijama te sport i kazalište. Ne volim gužve i protokole. Želja mi je više snimati s tronošca. U rijetkim trenucima kada sam bez foto aparata vrijeme provodim s obitelji i uživam u vožnji monociklom.
Rođen 1969 u Sarajevu , kao fotoreporter počeo raditi u dopisništvu Slobodne Dalmacije u Zagrebu 1996. Kao dopisnik Slobodne Dalmacije prešao u dopisništvo Dubrovnik 2006 godine, odakle sam 2007 godine prešao u CROPIX , a u Zagreb se vraćam 2010 godine. Najviše volim gradske fotografije, koje pokazuju lica i život ljudi.
Biti s fotoaparatom u žiži događaja, koristiti samo postojeće svjetlo i fiksne objektive, prenijeti atmosferu stotinama tisuća čitatelja, nešto je zbog čega se posao fotoreportera jednostavno obožava.